Laksativi: Vrste i način djelovanja

Uvod

Laksativi su supstance koje omekšavaju stolicu i omogućavaju pražnjenje crijeva, odnosno koriste se za liječenje konstipacije, u narodu poznate kao zatvor. Konstipacija se najčešće definiše kao otežano i rijetko pražnjenje crijeva, često praćeno osjećajem nepotpunog pražnjenja. U praksi se pod konstipacijom uglavnom podrazumijeva manje od tri stolice sedmično. Uzroci mogu biti različiti, uključujući nedostatak dijetetskih vlakana u ishrani, upotrebu određenih lijekova, bolesti gastrointestinalnog trakta, kao i hormonske poremećaje poput hipotiroidizma i dijabetesa. Ipak, kod velikog broja pacijenata tačan uzrok ostaje nepoznat.

Vrste laksativa i način djelovanja

Jedna od osnovnih grupa su laksativi koji povećavaju zapreminu crijevnog sadržaja. U normalnim uslovima, zapremina, mekoća i hidratacija stolice direktno zavise od količine vlakana u ishrani. Dijetetska vlakna su dijelovi hrane koji nepromijenjeni dospijevaju u debelo crijevo, a među najvažnijima su lignin i celuloza. Nalaze se u namirnicama poput mekinja, kupusa, pasulja, graška, boranije, jagoda i krušaka. Iako su nerastvorljivi u vodi, imaju sposobnost da je apsorbuju u crijevima, čime povećavaju zapreminu i omekšavaju stolicu. Veća zapremina vrši pritisak na zidove crijeva i stimuliše peristaltiku. U terapiji se koriste preparati biljnih vlakana koji mogu vezati i do 60–100 puta veću količinu vode od svoje težine. U ovu grupu spadaju i agar, metilceluloza, psilium (ljuska ispagule). Njihovo djelovanje nastupa nakon 12 do 24 sata, a često se primjenjuju kod starijih osoba, žena nakon porođaja, postoperativnih bolesnika, kao i kod hemoroida, iritabilnog kolona i dijabetesa. Uzimaju se uz dovoljno tečnosti, najčešće ujutru i uveče, i mogu se koristiti dugoročno jer ne izazivaju zavisnost. Ipak, ne smiju se koristiti kod sumnje na opstrukciju crijeva.

Drugu grupu čine osmotski aktivni laksativi, kao što su magnezijum sulfat, magnezijum hidroksid, magnezijum citrat i natrijum fosfat. Ove supstance se ne resorbuju u organizam, ali zadržavaju vodu u crijevima putem osmoze, čime povećavaju zapreminu stolice i podstiču peristaltiku. Njihovo djelovanje je brzo i može nastupiti već nakon jednog sata. Prilikom njihove upotrebe neophodno je unositi dovoljno tečnosti. Važno je napomenuti da ih treba izbjegavati kod osoba sa bubrežnom insuficijencijom.

Treću grupu čine omekšivači stolice, među kojima je najpoznatiji dokuzat natrijum. Ovi preparati djeluju tako što smanjuju površinsku tenziju stolice, omogućavajući miješanje vode i masti, što rezultira mekšom stolicom i lakšim pražnjenjem. U ovu grupu spada i mineralno ulje, poput tečnog parafina, koje oblaže stolicu i olakšava njen prolaz kroz crijeva. Međutim, njegova upotreba može otežati apsorpciju vitamina rastvorljivih u mastima.

Stimulativni laksativi i napomene

Stimulativni laksativi predstavljaju najjaču grupu među laksativima i dovode do potpunog pražnjenja crijeva, često u obliku polutečne ili tečne stolice. Među najpoznatijim predstavnicima su bisakodil, sena i ricinusovo ulje. Njihov mehanizam djelovanja zasniva se na izazivanju blage upale sluznice crijeva, što dovodi do pojačanog lučenja elektrolita i nakupljanja vode u crijevima. Istovremeno se stimuliše kontrakcija glatkih mišića, čime se povećava motilitet i peristaltika.

Kada se uzimaju oralno, djelovanje nastupa nakon otprilike šest sati, dok se kod rektalne primjene, kao u slučaju supozitorija bisakodila, efekat može očekivati već za 15 do 30 minuta. Iako su efikasni, mogu izazvati nuspojave poput bolova u stomaku, grčeva, mučnine, povraćanja i dijareje. Zbog rizika od razvoja tzv. „lijenih crijeva“, bisakodil se ne preporučuje koristiti duže od deset dana. Zbog svega navedenog, laksative je potrebno koristiti pažljivo i u skladu sa preporukama, kako bi se postigao željeni efekat bez neželjenih posljedica.